Rješenja za poboljšanje zdravlja tla
Kako izgraditi humus
Metode kao što su stvaranje humusa, regenerativna poljoprivreda i uzgoj ugljika poboljšavaju zdravlje tla. Aktivirajući i jačajući život u tlu, oni također povećavaju plodnost tla i biološku raznolikost. To također pogoduje klimi.
#1 Nagomilavanje humusa – drevna praksa
U povijesti poljoprivrede brojni su primjeri ciljanog razvoja humusa diljem svijeta. Čak su i Vikinzi i germanska plemena radila na poboljšanju plodnosti tla. Plaggenesch je vrsta tla koja se razvila oko današnjeg Osnabrücka. U 12. i 13. stoljeću ljudi su svoje pjeskovito, slabo plodno tlo obogatili organskim materijalom. Kosili su travnati travnjak i koristili ukorijenjeni gornji sloj zemlje kao stelju u svojim štalama za stoku. S vremenom su životinjski izmet, kuhinjski otpaci i pepeo obogatili travnjak koji je kasnije vraćen na polja. U kasnom 19. stoljeću, industrijska mineralna gnojiva zamijenila su tradicionalne tehnike i drevna znanja koja su danas ponovno tražena.
#2 Regenerativna poljoprivreda: prirodni ciklusi i njega tla
Ideju o regenerativnoj poljoprivredi razvili su pioniri poljoprivrednici, znanstvenici i inicijative za zdravlje tla. Robert Rodale, poljoprivrednik iz Sjedinjenih Država, skovao je pojam "regenerativna organska poljoprivreda" 1970-ih kako bi razlikovao svoje metode od drugih pristupa održivoj poljoprivredi. Korijeni regenerativne poljoprivrede također sežu do Rudolfa Steinera i njegovog Poljoprivrednog tečaja, iz kojeg je 1920-ih proizašla biodinamička poljoprivreda.
U regenerativnoj poljoprivredi, prirodne cikluse treba obnoviti i poboljšati, snažno se fokusirajući na brigu o tlu. Odgovarajuće mjere aktiviraju i jačaju život u tlu kako bi se humus obogatio organski vezanim ugljikom. Drugi važan aspekt je da se tlo sadi tijekom cijele godine, na primjer, podsjetvom ili međuusjevima glavnih usjeva poput žitarica, kukuruza ili uljane repice. Zelena gnojidba, koja se naziva i živi malč, međuusjevi ili pokrovni usjevi, također se može koristiti za premošćivanje vremena kao dio plodoreda između dva glavna usjeva. Često su to mahunarke poput crvene djeteline. Vežu dušik iz zraka i povećavaju plodnost tla. Iako lišće biljaka odumire, njihov korijenski sustav nastavlja olakšavati unos vode i isporuku hranjivih tvari u tlo. Vrste zelenog gnojiva koje se duboko ukorijenjuju bolje hrane tlo od oranja. Blagotvorni učinci ovakvog načina gospodarenja tlom sežu i puno dublje od oranja jer korijenje može dosezati i nekoliko metara duboko u tlo. Kada se koristi zelena gnojidba, poljoprivredno zemljište se obrađuje samo po potrebi i to vrlo plitko. Plitka strojna obrada tla optimalno je nadopunjena zelenom gnojidbom za duboko ukorijenjivanje, koja ne narušava strukturu slojeva tla. Život u tlu treba se razvijati prema vlastitom ritmu i što je moguće neometanije.
Prakse regenerativne poljoprivrede jednako su raznolike kao i mjesta na kojima se koriste. Tijekom godina ustalile su se različite poljoprivredne prakse: permakultura, agrošumarstvo i holističko upravljanje pašnjacima, da spomenemo samo neke. Ovi pristupi obećavaju poboljšana tla, povećanu biološku raznolikost, bolje skladištenje vode, smanjenu eroziju i manje oslanjanje na kemikalije.
2 do 5 milijardi tona CO2 moglo bi se odvojiti godišnje nakupljanjem humusa diljem svijeta.
#3 Uzgoj ugljika
Stvaranje humusa je dugotrajan i naporan proces. Većina unesenog ugljika brzo se razgrađuje i izlazi u zrak kao CO2. Samo mali dio ostaje dugoročno pohranjen u tlu. Ipak, poljoprivredna tla imaju veliki potencijal za izdvajanje ugljika i doprinose zaštiti klime. Institut Thünen istražuje kako to najbolje postići sa svojim projektom Carbon Farming.
U uzgoju ugljika, farmeri usvajaju metode regenerativne poljoprivrede gdje god je to moguće. To uključuje uzgoj međuusjeva, gustu sadnju raznolikih pokrovnih usjeva s dubokim korijenovim sustavom, korištenje komposta i krutog stajskog gnojiva i primjenu agrošumarskih sustava. Dok se ne uspostavi nova ravnoteža, znanstveni izračuni pokazuju da se svake godine u tlu može akumulirati 50 do 1000 kilograma organskog ugljika po hektaru – a čak i više na travnjacima. To znači da bi se svake godine iz atmosfere moglo ukloniti 80 do 3600 kilograma CO2 po hektaru – što bi pogodovalo klimi, plodnosti tla i bioraznolikosti.
Štiteći tlo, čuvamo svoj život. Trebali bismo učiniti sve što možemo da obnovimo i pošumimo degradirana tla – oko dvije milijarde hektara tla diljem svijeta potencijalno bi se moglo obnoviti na ovaj način. Sada je pravo vrijeme za okupljanje, razmjenu iskustava i pokretanje novih projekata.
Izvori:
Bodenatlas 2015, Der Boden (Susanne Dohrn), Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH, Deutsche Welle, Deutscher Landwirtschaftsverlag, Deutschlandfunk, Energiewende-Magazin 6/2020, Europäische Umweltagentur, FiBL, Johann Heinrich von Thünen-Institut, Julius Kühn-Institut, Kreo 01/2020, Max-Planck-Gesellschaft, Nature & More, oekolandbau.de, Saatgut (Anja Banzhaf), Save Our Soils, Slow Food, Statista, Stiftung Wissenschaft und Politik, Umweltbundesamt, Was ist und wie entsteht Humus? (Schnug / Haneklaus), World Ocean Review, WWF, Zukunftsstiftung Landwirtschaft (Wege aus der Hungerkrise, 2013)
