U potrazi za svjetlom
Sunčeva svjetlost: eliksir života za biljke i ljude
To je banalno i fantastično u isto vrijeme: umorimo se, zaspimo, probudimo se, doživljavamo vrhunce i zatišja tijekom dana. Iza ovih očiglednih procesa na djelu je složen sustav kontrole: naš "unutarnji sat". Dio mozga veličine graška, suprahijazmatska jezgra (SCN) naš je središnji mjerač vremena. On prenosi informacije trilijunima perifernih satova koji se nalaze u stanicama cijelog našeg tijela. Ti različiti satovi međusobno komuniciraju preko hormona i automatskog živčanog sustava. Kao glavni sat, SCN prima impulse iz posebnih svjetlosnih osjetnih stanica u oku kako bi sinkronizirao naše unutarnje cikluse s vanjskim svijetom.
Cijela biljka "vidi"
Biljke nemaju oči, ali reagiraju na svjetlo kao i ljudi. Cijela biljka “vidi” kroz pigmente boje u lišću, pupoljcima, stabljikama i cvjetovima. “U svom istraživanju otkrio sam jedinstvenu skupinu gena koji su nužni da biljka odredi je li na svjetlu ili u mraku. Na moje veliko iznenađenje i suprotno svim mojim planovima, kasnije sam otkrio da je ta ista skupina gena također dio ljudske DNK. [...] Mnogo godina kasnije i nakon mnogo istraživanja sada znamo da su ovi geni ne samo sačuvani između biljaka i životinja, već također reguliraju (između ostalih razvojnih procesa) odgovore na svjetlost kod oboje!” piše biolog Daniel Chamovitz u svojoj knjizi What a Plant Knows: A Field Guide to the Senses (2012).
Sadnice rastu prema izvoru svjetlosti; cvjetovi se otvaraju u zoru i zatvaraju u sumrak. U proljeće, čim omjer dana i noći prijeđe određeni prag, cvijeće počinje cvjetati. Sa svojim karakterističnim žutim laticama, suncokret opravdava svoje ime, prateći dnevnu putanju sunca preko neba. Hormon auksin, koji potiče jači rast u dijelovima biljke koji su u sjeni, uzrokuje da se biljka savija prema suncu i uhvati više svjetla.
Biljna ulja sadrže svjetlosnu energiju
Liječnik Julius Robert Mayer (1814. – 1878.) bio je prvi prirodni znanstvenik koji je shvatio da fotosinteza uključuje pretvorbu svjetlosne energije u kemijsku energiju. Glukoza koja pritom nastaje se biokemijskim reakcijama pretvara u masnoću, koje također ima u sjemenkama – koje sadrže blagotvorna ulja u kojima možemo uživati.
Reference
Daniel Chamovitz: What a Plant Knows: A Field Guide to the Senses. New York: Scientific American / Farrar, Strauss and Giroux: 2012
Stefano Mancuso, Alessandra Viola: Brilliant Green: The Surprising History and Science of Plant Intelligence, Washington, DC: Island Press, 2015
Kathrin Meyer und Judith Elisabeth Weiss (Hrsg. für das Deutsche Hygiene-Museum Dresden): „Von Pflanzen und Menschen“, Wallstein, 2019
Till Roenneberg: „Wie wir ticken. Die Bedeutung der Chronobiologie für unser Leben“, Dumont, 2012
